BLOG JEDNE TEENAGERICE

http://bloggjedneteenagerice.weebly.com/
23.08.2016.

Lijepa bol...

Osjećaj kad shvaćate da se cijeli vaš svijet ruši, sve što ste do sad gradili jednostavno nestaje. Sav trud koji ste uložili propada. Bespomoćnos u trenutku shvaćanja situacije. Bol, neopisiva bol. Unatoč svemu ipak se odlučiti pokušati ponovo nije lako, ali je lijepo jer onda ipak sav vaš trud nije propao. Nije uvijek lagano i jednostavno, puno boli i padova iz kojih tek na kraju proiziđe uspjeh. Svaki novi pad nova je bol i ozljeda no bez bzira na svu bol ne odustaj jer ta će bol jednom postati lijepa. Lijepa bol znači uspjeh, no do uspjeha treba puno puta pasti i razočarati se. Budimo ustrajni do svog cilja bez obzira na ono što drugi govore bez obzira na sve ozljede i poteškoće vjerujmo u sebe i svoje mogućosti jer na kraju svakog puta čeka nas svjetlost. Voli vas Klara!

28.06.2016.

Trenutci,osjećaji,vrijeme,prošlost,budućnost...

Žao mi je što nisam dugo pisala, ali preplavile su me obaveze. Pustimo to na stranu jer želim s vama podijeliti ovo vrijeme provedeno od kad nisam pisala. 10.lipnja završila je škola, a s njome se rastala i moja genijalna generacija kou ću pamti zauvijek. Ubrzo nakon kraja uputila sam se na obalu i more. Bilo je prekrasno. Pogled u daljinu, osjećaj slobode. Još jednom moram reći bilo je prekrasno. Tri dana bez ikakve nervoze i opuštenostIi. Ovi prekrasni trenuci popraćeni su dobrim društvom i zabavom za pamćenje. Odlična hrana, jako uslužni i ljubazni ljudi u svim prelijepo uređenim restoranima koje smo posjetili. I na kraju jedna novost odlučila sam na blogu ovoriti novu stranicu svih mojih putovanja. Voli vas K!

21.06.2016.

Tajna Elle i Miche

NAKLADA: Znanje IZDANJE: 2014.godina Bestseler New York Timesa ​ Knjigu "Tajna Elle i Miche" napisala je američa spisateljica Jessica Sorensen. Knjiga mi se jako svidjela, radi se o djevojci Elli kojoj umire majka. Ella nakon njene smrti bježi u drugi grad na koledž i iza sebe ostavja oca akolholičara, brata i svolju ljubav Micha. ​ Micha Scott njen je prvi susjet, najbolji prijatelj jos od djetinjstva i ljubav života. Ella se na koledžu upotpunosti promijenila. Za vrijeme ljetnih praznika vraća se kući. I mnogi ljudi iz njene prošlosti primijećuju tu promjenu. Od temperamentne i pomalo agresvne djevojke pretvorila se u povučenu i plahu ljpoticu. Michi najviše smeta promjena i silno želi vrtiti straru Ellu.

12.06.2016.

Došao je kraj...

U četiri godine bilo je smijeha i plača. Puno lijeih trenutaka proveli smo zajedno, najbolju rasku smo zezali. Veliko joj hvala. No sve što je lijepo kratko traje, tako je i ovome došao kra. Neke ćemo viđati, a neke smo vidjeli sad i nikad više. Puno vremena provedong s nima. Najljepše goidine života. Ovim putem želim zahvaliti svojim dragim curama. Puno tog smo prošle zajedno i još ćemo proći. Hvala vam za ove četiri godine do sad i ostatak godina od sad. <3 Puno vas voli Vaša K!

14.05.2016.

Glazb je naš bijeg.

Glazba... Rječ od 6 slova s tako velikim značenjem. Ne djeluje moćno, ali je. Subotnje večer... Sumrak. Ispred dvorca tišine, samo se čuje cvrkut ptica. Unutra odjekuje žamor. Djevojke u krinolinama šetaju dvorcem. Sve je spreno za početak. Osmjesi na licima pomalo već nervoznih izvođaća. Upjevavanje glasova i štimanje instrumenta. Počinje. Vesela pjesma odjekuje prostorijom, orkestar spreman čeka na svoj red. Zbor odlučno, ali prekrasno pjeva Haleluja, djeca čekaju svoj red. Sve je tako prekrasno, stepenice okićene lampijonima, prozore krase orhidje, kolači čekaju na stolu. Žestoka se pića toče. Ponovo prostoiju puni glazba. Svi se vesele i zajedno sa zborom izgovaraju riječi pjesme. To je onaj osjećaj kad nisi sam. Kad si veseo, kad se u masi poznatih ljudi ne osjećaš smim. To je osjećaj sreće. Neprocjenjivo, tako lijepo, tako čarobo. ​Voli vas K!

07.05.2016.

Prihvatimo različitosti zajedno!

U svjetlu nedavnog događaja (nije u Hrvatskoj, ali jednako vrijedi svuda) da autistično dijete nije prihvaćeno da ide na školski izlet imam potrebu ovo napisati. Postoje djevojčice i dječaci koje npr. nitko ne poziva na rođendane. Postoje posebna djeca koja žele biti dio tima ali ne budu odabrana jer je važnije pobijediti nego njih uključiti. Djeca s posebnim potrebama nisu rijetka ili čudna, ona samo žele što i svi drugi - da budu prihvaćena! Da, bitno mi je što misliš o meni. Bole me ružni komentari i prijekorni pogledi. Gledaj na mene kao i na ostale "normalne". Molim te prihvati me u svoje društvo i ja mogu biti dobar. Ne odjeljujte nas iz društva. Danas sam baš ovo pročitaa i ne mogu vjerovati do kud je naše društvo stiglo. Molim vas, prihvatite sve ljude i sva živa bića na ovom svijetu baš onakva kakva jesu. Hvala! Voli vas K!

01.05.2016.

Uzimam

Subota je... Od jutra već sve miriši na proslavu. Haljine već spremne, frizure pri kraju nabacujemo šminku i izlijećemo iz kuće. Žurimo na proslavu. Čuje se glazba, kolači su na stolu malada u sobi čeka maladoženju. Vjenčanica blista, nas djevojke košare s kiticama već čekaju. Jak vjetar razbacuje nam haljine, sunce nas svojim zrakama obasjava. Glazba je posebna. Sve sjaji... Dolazi mladoženja. ​Laganim koracima šećemo prema crkvi. Crkvom ori pjesma i srećom. Govore subonosno uzimam i stavljaju prstenje na ruku. Prvi ples je poćeo, čarolija se osjeća u zraku, njihova sreća i veselje, neopisivo. Noć je tek počela, glasna glazba odjekuje dvoranom. Na viokim potpeticama skakućemo po dvorani i glasno izgovaramo riječi pjesme. Prošla je ponoć dijele se ruže djevojkama, a jedna odnjih, sretna dobitnica otplesati mora ples s dečkom koji izvuće obojanu dršku. Predivno... Osjećaj sreće i veselja. Bol u ngama od visokih potpetica i promukla grla nisu nas sprijećili da se dobro zabavimo i proslavimo. Od svega najviše me obradovalo i facinirao način na koji ju gleda. Prelijepo. Neki od doživljaja. Voli vas K! <3

23.04.2016.

Kad očekuješ jedno, a dogodi se drugo.

Kad očekujemo jedno, a dogodi nam se sasvim nešto deseto. Najgori osjećaj ikad. Razočarenje i bol. Kad želimo jedno, a bude nešto drugo. Zašto jednostavno ne može svima biti lijepo? Zato jer je život surov. Dragi moji i moje pomirite se više s tom činjenicom i nemojte kukati. Prestanite očekivati samo stalnu sreću kako se kaže nije život lak, ali nije ni aceton. Kad neko stalno kuka život mu postaje jadan i bijedan zato nemojte. Pobjegla sam od teme, ali jednostavnom ne razumijem kako netko može stalno kukati. Priznajem očekujem puno u nekim stvarima i onda me to jednostavno zezne. ​Da imam manja očekivanja bilo bi mi lakše. Eto priznajem da očekujem podršku onih koji su mi blizu i oni kojima sam ja podrška, možda to oni ne smatraju najboljom odlukom, ali meni ta podrška svejedno puno znači. Ne tražim ne znam kakvuv podršku i za neznam što, ali kod nekih stvari bi me trebali podržati zapravo sve nas. Svima treba podrška i oslonac, obiteljska ili prijateljska... Kava god i od koga god, ali treba nam. Znam da neki kojima sam zahvalna na podršci sad ne čitaju ovo i nikad ni neće, ali neizmjerno sam vam zahvalna na podršci koju svaki dan iz nova dobivam. Ovih dana izdogađalo se puno stvari, ali opet novi tjedan novi početak. :) ​ Voli vas K!

14.04.2016.

SOBA

Pri kraju sam knjige "Soba" spisateljice Emme Donoghue. Emma Donoghue rođena je 1969.godine u Irskoj. Živi u Kanadi i autorica je bestselera Laka cura (Slammerkin). Soba je roman o dječaku Jacku koji je od svog rođenja u Sobi ne zna za ništa drugo. Rođen je u Sobi i tamo navršava svojih 5 godina. Jackova majka govorimu kako ništa nije stvarno, stvarni so samo oni. No jednog dana nakon što im Stari Krampus iskljući struju na tri dana majka odluč da je vrijeme da pobjegnu i da mu otkrije da izvan sobe postoji svijet. Ovaj izvanredan roman me podsjetio da trebamo više razmišljati o tome koliko je ovaj svijet surov. Svi smo mi barem jednom u životu došli pred nešto što nam se nije svdjelo, ali kad je cijeli tvoj život nešto što ni si odabrao. Svatko bi trebao imati pravo na mir i slobodu no nažalos nisu svi u mogućnoti imati svoju slobodu i mir. Roman me navodi na razmišljanje o patnjama i boli zatočenih judi u doslovnom i prenesenom smislu ove riječi. Toliko ratova,otmica,trgovine ljudima toliko zla i boli. Zar ne bi bilo bolje da živmo bez straha,boli i patnje? Zašto svi ne mogu imati slobodu? Zašto se javljaju rasne, vjerske i spolne diskriminacije kad bi smo svi mogli biti jednaki i ravnopravni. Nitko od nas ne vrijedi više ili manje, zato bi smo se svi zajedno trebali boriti za slobodu svh ljudi. Svakako svima preporučam knjigu "Soba", kad pročitate podijelite samnom svoje razmišljanje i doživljaj o knjizi. :) Voli vas K!

03.04.2016.

Samoća

Počeo je već i travanj, a ja i dalje ne osjećam proljeće, sve je tako hladno i tmurno. Bez boja i mirisa proljetnog cvijeća. Nema sunca, samo neko sivilo. Toliko je tmurno da me gledajući kroz prozor nekad obuzima osjećaj samoće. ​Samoća, najgori osjećaj ikad. Ponekad nas taj osjećaj toliko proždire da jednostavno padamo u komu, nemamo nikog kome bi smo se povjerili. ​Svi mi ponekad imamo osjećaj da nemamo nikog, ali zapravo je s nama uvijek netko na kog možemo računati, netko tko nam može pomoći. Vljda će doći bolje vrijeme(ljeto); vrijem sunca i boja, vrijeme sreće. ​ Voli vas K!


Stariji postovi