Samoća

Počeo je već i travanj, a ja i dalje ne osjećam proljeće, sve je tako hladno i tmurno. Bez boja i mirisa proljetnog cvijeća.
Nema sunca, samo neko sivilo. Toliko je tmurno da me gledajući kroz prozor nekad obuzima osjećaj samoće.

​Samoća, najgori osjećaj ikad. Ponekad nas taj osjećaj toliko proždire da jednostavno padamo u komu, nemamo nikog kome bi smo se povjerili.
​Svi mi ponekad imamo osjećaj da nemamo nikog, ali zapravo je s nama uvijek netko na kog možemo računati, netko tko nam može pomoći.

Vljda će doći bolje vrijeme(ljeto); vrijem sunca i boja, vrijeme sreće.

​ Voli vas K!

Komentariši